U Saboru mladi gotovo ne postoje, žene su i dalje u manjini, a radnička klasa – nevidljiva.

Link na publikaciju: LINK

U Hrvatskom saboru predstavljena je studija u sklopu serije istraživanja „Demokracije nejednakosti“, koje je provela Zaklada Friedrich Ebert. Studija pokazuje da sastav Sabora i u novom sazivu odražava duboko ukorijenjene nejednakosti u dobi, spolu i društvenoj klasi.

Autor Ivan Puh ističe kako studija pokazuje da je tipični saborski zastupnik u trenutnom sazivu muškarac, u dobi od 45 do 59 godina, s magistarskom diplomom iz ekonomije, tehničkih znanosti ili obrazovanja, koji je prethodno obnašao izvršnu funkciju na lokalnoj razini i dolazi iz „starije“ političke stranke.

Hrvatskom saboru nedostaje 28 zastupnica
Analiza pokazuje da bi, za ravnopravnost spolova u Saboru, trebalo biti 76 zastupnica i 75 zastupnika. To znači da bi na sljedećim parlamentarnim izborima građani trebali izabrati 28 žena više.

Iako izborni zakon propisuje da podzastupljeni spol mora činiti najmanje 40 % liste, neravnoteža je i dalje očita. Jedini politički klub koji je gotovo postigao ravnotežu spolova jest lijevi centar, dok su zeleni i ljevica jedini klubovi u kojima žene čine većinu (80 %). Suprotno tome, krajnja desnica ima samo 16 % zastupnica.

Autor također navodi kako je kod zastupnica primjetan rast „demokracije diploma“, odnosno broj žena s magistarskim diplomama veći je za dvanaest postotnih bodova nego kod muškaraca te za tri posto više u slučaju zastupnica s doktoratom ili ekvivalentom, što sugerira da žene moraju biti obrazovanije od muškaraca kako bi bile konkurentne za ulazak u Sabor.

Nezastupljenost mladih
Mladi zastupnici, koji bi idealno trebali činiti 25 mandata, i dalje su gotovo odsutni. U trenutnom sazivu mandat ima samo jedan zastupnik iz te dobne skupine. Lijevi centar je „najmlađi“, dok su zeleni i ljevica „najstariji“ – polovica njihovih zastupnika ima 60 i više godina. S druge strane, dobna skupina od 45 do 59 godina prezastupljena je s 35 zastupnika.

Radnička klasa minimalno zastupljena
Istraživanje potvrđuje da većina zastupnika dolazi iz više klase uslužnog sektora, dok radnička klasa ostaje gotovo nepredstavljena. Iako se može primijetiti da brojčano najviše zastupnica i zastupnika iz radničke klase dolazi iz stranaka ljevice i lijevog centra, nijedna ideološka skupina ne može se smatrati predstavnicom radničke klase, jer sve četiri skupine – ljevica i lijevi centar, centar, desni centar i krajnja desnica – imaju sličan sastav po klasama zanimanja.

Preporuke istraživanja
Studija predlaže postavljanje jasnog smjera stranaka prema unutarstranačkoj rodnoj ravnopravnosti, osnaživanje žena i mladih, osnivanje unutarstranačkih ženskih i omladinskih tijela, uvođenje sustava odgovornosti za nepoštivanje mjera zastupljenosti, rodno ravnopravno dvojno vodstvo u strankama, kvote za mlade i izmjene izbornog zakonodavstva kako bi podzastupljeni spol imao 40 % mandata.

Parlament, kao najviše predstavničko odnosno reprezentativno tijelo u demokraciji, trebao bi u idealnom slučaju predstavljati narod koji ga bira. Drugi važan segment zastupljenosti jest suzbijanje marginalizacije određenih društvenih skupina – žena, radničke klase, nacionalnih manjina i LGBTIQ osoba. Postojanje osobe u političkom životu koja dolazi iz marginalizirane skupine može poslužiti pojedincima kao poticaj na sudjelovanje. Sve u svemu, zastupljenost nije samo simbolična, ističe autor Puh.